Zaista posebno zadovoljstvo nam pričinjava trideset četvrta epizoda našeg i vašeg podcasta “Putokaz”, i po mnogo čemu jedinstven gost u ovoj epizodi. Prof. dr. Šefik Kurdić, je jedna enciklopedija naučnog i životnog iskustva.
Teško je bilo šta izdvojiti iz ovog razgovora, od pitalice, preko odrastanja, do stručnog usavršavanja, do autorskog i prevodilačkog djelovanja, akademskog puta i dawetskog poziva.
Profesor je kao dijete imama vrlo rano usmjeren ka principima i etici naše lijepe vjere. Uprkos svim uzorima kroz život, definitivno da su njegovi roditelji ostavili najviše traga, i najviše lekcija koje koristi kroz čitav život. Kao dijete iz mnogobrojne porodice, naučen je vrijednostima zajednice, ali i pripremljen za život borbe i odricanja, na putu ka zacrtanim ciljevima.
Medresantske dane opisuje kao najljepše, posebno ističući odgojne metode svojih profesora i ljubav i pažnju koju su iskazivali prema svojim učenicima.
Želja za studiranjem u arapskom svijetu i izučavanju arapskog jezika, uprkos mnogim otežavajućim okolnostima, Allahovom voljom, odvodi ga na postdiplomske studije na najstariji univerzitet na svijetu, Ez-Zejtunu, gdje se dodatno izgrađuje kao naučnik i stručnjak, prije svega u oblasti hadiskih znanosti.
Odatle i njegova posebna ljubomora prema drugom izvoru šerijata, Sunnetu Allahovog poslanika salallahu alejhi ve selem, o čemu smo posvetili posebnu pažnju i vrijeme tokom ovog razgovora. Četrdeset godina bavljenja hadisom i hadiskim znanostima čini ga trenutno jedinstvenim na ovim prostorima, iako mu je prva ljubav bila dawa, što je uzrokom da su dawa i hadis protkani kroz sav njegov životni opus.
Pored roditelja, oca - neprikosnovenog autoriteta i uzora i majke - heroja koja je odgojila jedanaestero djece, profesor posebno ističe ulogu dr. Ahmeda Smajlovića, jedinstvenog takodjer u svom vremenu, velikana ummeta, brilijantnog uma i neprikosnovenog radnika, cijenjenog diljem islamskog svijeta, velikog motivatora i podsrekača u radu za islam. Definitivno da je prof. Kurdić ovo što jeste i zbog posebne uloge prof. Smajlovića u njegovom životu. Ahmed Smajlović je bio začetnik omasovljavanja prevodilačkedjelatnosti na našem jeziku, autoritet među arapskom ulemom, brilijantan govornik, stavljan na razna iskušenja, neumoran u radu za Allahovu vjeru.
Pored njega prof. ističe i profesore Huseina Đozu, hafiza Ibrahima Trebinjca (neprikosnovenog hafiza, koji je preko 3000 puta proučio Kur’an u zatvoru i znao mjesto gdje se svaka riječ nalazi u Kur’anu), prof. Džananovića, Mesuda Hafizovića, i ostale profesore koji su činili neponovljivu generaciju profesora islamskih nauka.
Posebno zabrinjavajuće ističe nedavne napade na hadis i Sunnet, ističući opasnost takvih stavova. Ogromna žrtva i trud su uloženi u čuvanju hadisa, i kao takav nije podložan logici savremenog čovjeka, jer je Objava ta koja je mjerodavna i ona je iznad logike. Napade na hadis vidi kao napad na islam i muslimansko društvo i njen skorašnji trijumf.
Napade i pritiske vidi kao sastavni dio rada u islamu, pretrpio je svašta na tom putu, od tuđih i svojih, ali ga to nije usporilo na njegovom dawetskom putu. Iako blizu penzije, ne gubi entuzijazam i energiju. Pored 55 knjiga, oko 10000 predavanja, vazova, hutbi, gostovanja na TV i radio emisijama, rada na četiri Islamska fakulteta, još uvijek planira mnogo toga. Allah da ga poživi u hajru i pomogne na tom putu, vodeći se osloncem na Allaha.
Nezaobilazna tema je i Plestina i briga o muslimanima Gaze. Profesor je optimista i nastoji da ga prenese svima onima do kojih može da dođe. Nadu ne trebamo gubiti i Allah će izlaz dati.
Zaključak koji se nameće jeste da moramo i trebamo vrijednost naših velikana prepoznati i njegovati kao dug prema njima i njihovoj žrtvi za nas, naš narod i našu vjeru.
